Neki opšti principi učenja koje nastavnici mogu da koriste kao treneri kada sprovode preventivnu intervenciju sa svojim razredom su:
Kada su u pitanju metode obuke, za primenu primarne preventivne intervencije, nastavnik-moderator bi trebalo da se usredsredi na metode participativne obuke. Studije su pokazale da se ljudi sećaju 20 odsto onoga što čuju, 40 odsto onoga što čuju i vide, i 80 odsto onoga što otkriju za sebe. Neke od najidekatrativnijih metoda su:
Za uspešnu aktivnost igranja uloga, nastavnik treba da bude dobro pripremljen tako što će odlučivati o ciljevima aktivnosti, pisati unapred jasne skripte, navesti jasne uloge i detaljno ih opisati kako bi učenici mogli da deluju u skladu sa tim. Takođe, nastavnik bi trebalo da olakša igranje uloga davanjem jasnih uputstava, ponavljanjem ako je potrebno i proverom da li je potrebna bilo kakva podrška. Razgovarajte o pitanjima koja proističu iz plana i izvucite neke zaključke sa učenicima, ohrabrite posmatrače da podele svoje povratne informacije i aktere da podele svoja osećanja i pomognu učenicima da steknu ravnotežu u slučaju da na njih emotivno utiče uloga. Vratite se aktivnostima dela 1 ako želite da se setite nekih ideja koje igraju uloge.
Navedene metode nisu dovoljne po sebi. Trener treba da razvije komunikativno i pouzdano okruženje gde će se učenici slobodno izražavati. Komunikacija uključuje i verbalne i neverbalne elemente. Što se tiče verbalnih elemenata, oni su povezani sa onim što je rečeno i kako se govor koristi. Trener treba da ima veštine slušanja, govora i povratnih informacija.
Ove veštine slušanja, govora i povratnih informacija su veoma konstruktivne veštine koje mogu da izgrade samopouzdanje između nastavnika moderatora i učenika, i snažno se predlaže da se koriste kao smernice za celokupno upravljanje razredom i to ne samo tokom obuke za prevenciju.