Tema 3 Upitstvo i saveti za nastavnike kao trenere preventivnih intervencija

Neki opšti principi učenja koje nastavnici mogu da koriste kao treneri kada sprovode preventivnu intervenciju sa svojim razredom su:

  • Ohrabriti studente koji učestvuju u obuci da budu aktivno uključeni. Potrebno je obezbediti mnoštvo aktivnosti učenja kako bi se učenicima omogućilo da traže informacije, postavljaju pitanja, formulišu odgovore, razmišljaju kritički i kreativno i primenjuju svoja nova znanja, stavove i veštine. Sve aktivnosti treba da budu specifične za lokalnu situaciju.
  • Koristite jasan direktan jezik, definišite nove pojmove, demonstrirate veštine i koristite odgovarajući materijal za učenje da biste poboljšali razumevanje i zadržavanje materijala koji se uči. Neophodno je koristiti lokalni jezik koji se lako može razumeti. 
  • Svaki put kada započnete novu temu, uverite se da se prethodne teme koriste kao osnova za razumevanje novih znanja i veština. Učenici bi trebalo da budu u stanju da 1 temu premeste na drugu, pošto su u potpunosti razumeli prethodnu. 
  • Podvucite šta se dobro radi i ispravite greške kada je to neophodno da biste izbegli nesporazume na tu temu. Na taj način, učenici se ohrabruju da uče.
  • Tretirajte svaku osobu na treningu kao jedinstvenog pojedinca. Ljudi imaju različita iskustva, interesovanja, sposobnosti i stilove učenja. Pokušajte da shvatite šta učenici već znaju na tu temu i koristite razne metode obuke kako biste zadovoljili njihove potrebe. Možda će biti potrebna dodatna motivacija za neke učenike. Svi učenici moraju da posegnu da konačno nauče isto.

Kada su u pitanju metode obuke, za primenu primarne preventivne intervencije, nastavnik-moderator bi trebalo da se usredsredi na metode participativne obuke. Studije su pokazale da se ljudi sećaju 20 odsto onoga što čuju, 40 odsto onoga što čuju i vide, i 80 odsto onoga što otkriju za sebe. Neke od najidekatrativnijih metoda su:

  • Učenicima se daju grupni zadaci koje treba da završe, a govore mnogo više od moderatora. Manje grupe imaju tendenciju da budu efektivnije (3-6 studenata) jer ima više vremena da se svi članovi grupe izraze. Učenici treba da diskutuju o jednoj temi svaki put i trajanje može da varira u skladu sa temom (maksimalno do 20 minuta). U grupi, jedna osoba treba da bude izabrana da bude “sekretarica” i da napiše zaključke, a druga da bude “prezenter” nalaza celom razredu.
  • Praktičnu veštinu predstavlja moderator ili asistent moderatora. Učenici bi onda trebalo da imaju dovoljno vremena da vežbaju veštinu i dodatno vreme treba izračunati i za davanje povratnih informacija.
  • Studenti posećuju mesto; ova metoda daje šansu učenicima da iskuse situaciju u stvarnom životu, relevantnu za materijal treninga. Moderator treba da se pobrine da ovo mesto bude adekvatno i zato, obavesti mesto za njihov dolazak. 
  • Igra se može koristiti za potrebe treninga. Moderator treba da se uveri da je to kulturološki prihvatljivo za postavku. Ovaj article može da pruži vredne ideje igara koje se mogu prilagoditi i koristiti prilikom primene teme otpora vršnjacima. 
  • Problemi su izloženi, demonstrirani i diskutovani sa učenicima. Ovaj metod je veoma koristan za sprovođenje pozitivnih stavova. Učenici rade u malim grupama, i potrebno im je da imaju dovoljno vremena da vežbaju svoje uloge i da ih potom predstave grupi.

Za uspešnu aktivnost igranja uloga, nastavnik treba da bude dobro pripremljen tako što će odlučivati o ciljevima aktivnosti, pisati unapred jasne skripte, navesti jasne uloge i detaljno ih opisati kako bi učenici mogli da deluju u skladu sa tim. Takođe, nastavnik bi trebalo da olakša igranje uloga davanjem jasnih uputstava, ponavljanjem ako je potrebno i proverom da li je potrebna bilo kakva podrška. Razgovarajte o pitanjima koja proističu iz plana i izvucite neke zaključke sa učenicima, ohrabrite posmatrače da podele svoje povratne informacije i aktere da podele svoja osećanja i pomognu učenicima da steknu ravnotežu u slučaju da na njih emotivno utiče uloga. Vratite se aktivnostima dela 1 ako želite da se setite nekih ideja koje igraju uloge.

  • Od učenika se traži da predstave svoje ideje čim ih smisle. Ideja je da se prikupi dosta ideja za određenu temu/pitanje/pitanje tokom ograničenog vremena (normalno kratko). Ako ima stidljivih studenata, bilo bi bolje koristiti pisanje ideja u malim grupama (može se izvršiti pojedinačno pisanjem ideja na “post-its” i njihovim lepljenjima na relevantan prostor grupe).
  • Mnogi učenici pozitivno reaguju na pesme i priče. Primer tako pozitivnog ishoda može biti ovaj alat koji je testiran sa mnogim mališanima i koji je rezultirao korisnim sredstvom za deljenje priča.

Navedene metode nisu dovoljne po sebi. Trener treba da razvije komunikativno i pouzdano okruženje gde će se učenici slobodno izražavati. Komunikacija uključuje i verbalne i neverbalne elemente. Što se tiče verbalnih elemenata, oni su povezani sa onim što je rečeno i kako se govor koristi. Trener treba da ima veštine slušanja, govora i povratnih informacija.

  • Napravite kontakt očima sa pojedincem ili grupom kako biste pokazali interesovanje i pažnju na ono o čemu se govori.
  • Izbegavajte direktan kontakt očima ako je ovo nepristojno ili uvredljivo za kulturu nekih učenika.
  • Usmerite pažnju na učenike kada pričaju i ne deluju rastrojeno i u žurbi. 
  • Ako učenici govore, dajte vremena tako da završe svoje rečenice ili misli pre nego što komentarišete ili odgovorite. 
  • Tretirajte svaku osobu ili grupu kao jedinstvenu i izbegavajte da budete osuđivani.
  • Govorite jasno, koherentno i dovoljno glasno.
  • Koristite jasne reči i izraze.
  • Ohrabrite učenike da govore više.
  • Dajte konstruktivne povratne informacije i ne budite osuđivani. 
  • Odmah dajte povratne informacije.
  • Dajte fokusirane povratne informacije, a ne nešto nebitno ili bez značaja.
  • Dajte “dvosmerne” povratne informacije, dajući priliku učeniku da odgovori na ovu povratnu informaciju.
  • Što se tiče neverbalnih komunikacionih veština, ona uključuje sve pokrete tela i gestove govornika.
  • Oni mogu da otkriju šta i kako osobe razmišljaju ili svoje stavove pred nečim što je rekao ili prokomentarisao učenik. Podrazumeva indirektne elemente kao što su izrazi lica, pokreti tela, pokreti rukama, posture, vrsta odeće i fizička distanca između onih koji komuniciraju.
  • Tako, na primer, kada nastavnik daje povratne informacije u vreme obuke prevencije, verbalne fraze i neverbalni izrazi treba da se poravnaju. Ton, tempo govora i izrazi lica, govore koliko i reči. Izbegavajte pomeranje stolice ako sedite, ili pustite da vam oči odvlače pažnju.
  • Budite upućeni u materijal i ciljeve treninga.
  • Planirajte i igrajte glavnu ulogu tokom treninga.
  • Koristite nekomplikovani i jasan jezik.
  • Koristite relevantna i odgovarajuća pomagala za učenje. 
  • Koristite iskustva iz stvarnog života.
  • Koristite metode obuke koje funkcionišu.
  • Učinite učenje zanimljivim različitim metodama obuke, korišćenjem kratkih sesija i podsticanjem učešća učenika.
  • Učinite učenje prijatnim šalom i učinite okolinu udobnom i pogodnom za učenje.
  • Pružite odgovarajuću podršku i smernice za poboljšanje učenja (znanje, stavovi, razvoj veština).

Ove veštine slušanja, govora i povratnih informacija su veoma konstruktivne veštine koje mogu da izgrade samopouzdanje između nastavnika moderatora i učenika, i snažno se predlaže da se koriste kao smernice za celokupno upravljanje razredom i to ne samo tokom obuke za prevenciju.

  • Budite pozitivan uzor u donošenju odluka i rešavanju problema.
    • Možete da razmišljate naglas kako bi učenici mogli da vide kako pokušavate da rešite problem i pronađete najbolje rešenje. 
    • Možete da pitate za izvinjenje kada napravite grešku i prokomentarišete kako razmišljate da je popravite.
    • Budite precizni i nikada ne odustajte čak ni u veoma teškim situacijama.
    • Budite puni poštovanja.
    • Budite samouvereni u ono što jeste.
  • Ohrabrite pozitivne elemente učenika. Podsetite studente da je odlučeno da je nagrada odlučena jer su dobro prošli.
  • Razgovaraj sa učenicima o njihovim osećanjima. Na taj način ostaje motivacija učenika, a pozitivno ponašanje se nastavlja i ponavlja.
  • Izrazite svoja očekivanja kada nastavnik veruje u učenike, učenici imaju tendenciju da reaguju i nastupaju u skladu sa tim.
  • Stvorite pozitivnu klimu u učionici i razgovarajte o međusobnom poštovanju.