Tema 4 Komuniciranje s empatijom

Empatija je sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja i gledišta. To ne mora nužno značiti da poprimate tuđe osjećaje i gledišta ili da se s njima slažete. Kada u interakciji s djecom i adolescentima postoji empatija, osjećaju da ih se sluša, razumije i podržava. Odrasli ne bi smjeli emocije djece označavati kao “dobre” ili “loše”, brzati sa zaključcima ili trenutno reagirati na ono što čuju i vide. Umjesto toga, važno je osvijestiti da su reakcije i emocije djece duboko povezane s potrebama koje pokušavaju izraziti i da one nisu same po sebi svojstvene djetetovoj osobnosti. Mladi se osjećaju povezanije s odraslima koji iskazuju empatiju. Ona im pruža osjećaj sigurnosti potreban da izraze što osjećaju i misle.

Postoje četiri ključna elementa kod pokazivanja empatije:

1. Ostavljanje svojih osjećaja i misli po strani i pokušaj razumijevanja djetetove perspektive.
2. Suzdržavanje od brzih zaključaka i osuđivanja.
3. Pokušaj razumijevanja kako se dijete osjeća. Sjetite se trenutaka u kojima ste se i Vi možda tako osjećali.
4. Razgovor o problemu i pokazivanje da nastojite razumjeti kroz što prolaze bez da brzate do rješenja. Na primjer, možete reći „čini mi se da se bojiš/da si razočaran”, itd.

Za početak, da bi odrasli mogli djeci pokazati empatiju, moraju naučiti biti empatični sami prema sebi.

• Pružite si „time-out” – kad se nađete pred izazovom i između Vas i djeteta/mlade osobe nastane sukob, umjesto da odmah izgubite strpljenje i vičete na njega, uzmite pauzu. Prihvatite sve emocije koje u tom trenutku osjećate. Čak i negativne emocije su dobrodošle, ali umjesto da na njih reagirate, probajte sami sebi reći nešto utješno. To može biti bilo što od čega se osjećate bolje, na primjer: „Nisi loša osoba” ili „Svi učimo iz vlastitih grešaka”.
• Nemojte pokušavati odmah pronaći rješenje – uzmite vremena za razmišljanje i osvješćivanje zašto Vas je djetetovo ponašanje uzrujalo. Koje su Vaše vrijednosti i kako se djetetovo ponašanje kosi s njima? Kako su te vrijednosti nastale i kako možete naučiti nove načine upravljanja svojim emocijama kad ih se naruši?
• Prihvatite dijete takvo kakvo je, čak i ako se poprilično razlikuje od Vas. Prihvaćanje odraslih djetetu donosi osjećaj da je vrijedno i da ga se razumije kao neovisnu osobu, što stvara čvrst i povjerljiv odnos.
• Prihvatite vlastite emocije – shvatite da su i negativne emocije dio međuljudskih odnosa te da je biti roditelj ili nastavnik zahtjevna uloga. Ako prihvatite sve emocije, bit će Vam lakše njima upravljati.

Kada razgovarate s njima, pokušajte koristiti sljedeće izraze:

• Razumijem što hoćeš reći.
• Sigurno ti je teško kad se tako osjećaš.
• Razumijem da to kroz što prolaziš nije lako.
• Cijenim to što si ovo podijelio/la sa mnom.
• Kako si se zbog toga osjećao/la?
• Razumijem da ti je ovo bilo teško podijeliti sa mnom. Hvala ti što mi pokazuješ povjerenje.
• I ja sam jednom prošao/la kroz tu tešku situaciju.
• Vidim zašto se osjećaš iznervirano.
• Podupirem tebe i tvoju odluku.
• Reci mi kako ti mogu pomoći.

• Pokušajte im dati do znanja da ste primijetili napetost u odnosu i izrazite svoje osjećaje. Čak i ako se iznerviraju ili ne slože, ostanite usredotočeni na objašnjavanje kako se osjećate i ne dopustite da Vas njihova reakcija pokoleba. Pokušajte reći nešto poput: “Primjetio/la sam da se u zadnje vrijeme često svađamo. Tužan/na sam zbog toga i želim da pokušamo izgraditi mirniji i čvršći odnos.”
• Priznajte svoj dio odgovornosti za situaciju i izbjegavajte fokusiranje na djetetovo ponašanje. Pokušajte reći nešto poput: “U zadnje vrijeme sam dosta umoran/na i lakše izgubim strpljenje. Pokušat ću pronaći načine da smanjim stres i s tobom razgovaram smirenije.”
• Potrudite se provoditi vrijeme s djetetom radeći nešto u čemu oboje uživate. Ako dijete druženje odbije, nemojte ga prisiljavati, nego naglasite da ćete biti na raspolaganju ako bude htio nešto raditi s Vama i nastavite tražiti prilike za kvalitetne zajedničke aktivnosti.
• Pokušajte se ponašati empatičnije. Zamijenite negativnu reakciju pozitivnijom. Iako promjena načina komunikacije može biti dugotrajan proces, istaknite da ćete se nastaviti truditi da dođe do poboljšanja.
• Shvatite da će trebati vremena da Vaš trud urodi plodom. Dijete će se možda pitati koje su Vam namjere i hoćete li biti dosljedni. Nekad će se činiti da nema napretka, ali imajte na umu da će se trud kad-tad isplatiti.
• Ako se čini da se situacija ne popravlja ili ako postoje drugi ozbiljni problemi poput nasilja, ovisnosti ili problema s mentalnim zdravljem, nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć. Zdravstveni će Vam stručnjak pomoći u nastojanju da učinkovitije komunicirate i ostvarite zdraviji odnos.
• Postoji mogućnost da odnos unatoč upornom trudu neće postati bliskiji. Dajte si vremena da prebolite promjenu odnosa i povežite se s drugim roditeljima ili nastavnicima koji prolaze kroz istu situaciju.
• Ojačavanje odnosa obično nije linearno. Nekad će se činiti da nazadujete i to je u redu. Ne težite savršenstvu, nego prihvatite i proslavite male pobjede koje ste ostvarili.