Tema 4 Definicije, znakovi i simptomi problematične uporabe interneta među djecom i adolescentima

Problematična uporaba interneta (PUI) općenito može biti konceptualizirana kao nemogućnost kontrole korištenja interneta koja vodi negativnim posljedicama u svakodnevnom životu, i obuhvaća širok spektar aktivnosti uključujući igranje videoigara, gledanje pornografije (i ostala kompulzivna spolna ponašanja), kupovinu, kockanje, gledanje sadržaja na internetu, korištenje društvenih mreža i druga ponašanja (Fineberg et al., 2018).

Dijagnoze PUI-a nema niti u jednom službenom dijagnostičkom sustavu, i ne postoje općeprihvaćeni dijagnostički kriteriji, te je uglavnom identificirana kroz kriterije u znanstvenim člancima (npr., Meerkerk i sur., 2009; Li i sur., 2016).

Međutim, MKB-11 prepoznaje poremećaj igranja videoigara koji može biti dominantno na internetu (online) ili dominantno izvan interneta (offline), dok je u DSM-5 poremećaj igranja videoigara „stanje za daljnja istraživanja”. Može se općenito definirati kao perzistentna i ponavljajuća uporaba interneta radi sudjelovanja u igrama, često s drugim igračima i tijekom puno sati, a usporedba znakova i simptoma ovisnosti o internetskim igrama iz DSM-5 i MKB-11 se može naći u tablici.

Važno je napomenuti da je nedavno istraživanje pokazalo da stručnjaci procjenjuju kriterije iz MKB-11 važnijima od DSM-5 kriterija (vidi Castro-Calvo i sur., 2021).

Usporedba dijagnostičkih kriterija za problematičnu uporabu interneta u MKB-11 i DSM-5

Dijagnostički kriteriji MKB-11 Poremećaj igranja videoigara DSM-5 Ovisnost o internetskim igrama

Zaokupljenost internetskim igrama – igranje na internetu postaje dominantna aktivnost u svakodnevnom životu.

Neuspješni pokušaji da se kontrolira sudjelovanje u igrama na internetu.

Gubitak interesa za ranije hobije i razonodu kao rezultat, i s iznimkom, igara na internetu.

Stalno pretjerano sudjelovanje u igrama na internetu unatoč saznanju o postojanju psihosocijalnih problema.

Laganje članovima obitelji, terapeutima, ili drugim osobama u pogledu opsežnosti igranja na internetu.

Korištenje igara na internetu da se izbjegne ili umanji negativno raspoloženje (npr. osjećaj bespomoćnosti, krivnje, tjeskobe).

Ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla ili obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog sudjelovanja u igrama na internetu.

Tolerancija (potreba da se troši sve više vremena u igrama na internetu).

Simptomi sustezanja (tipično se opisuju kao razdražljivost, tjeskoba ili tuga).

Nadalje, u MKB-11 poremećaj igranja videoigara definiran je kao obrazac trajnog ili ponavljajućeg ponašanja u igricama („digitalno igranje” ili „videoigranje”), koje može biti online (tj. putem interneta) ili izvan mreže, a očituje se kroz:

  1. smanjenu kontrola nad igranjem (npr. početak, učestalost, intenzitet, trajanje, završetak, kontekst),
  2. povećanje prioriteta igranja do te mjere da igranje ima prednost nad ostalim životnim interesima i svakodnevnim aktivnostima,
  3. nastavak ili eskalacija igranja unatoč nastanku negativnih posljedica.

Obrazac ponašanja dovoljno je ozbiljan da rezultira značajnim oštećenjima u osobnom, obiteljskom, društvenom, obrazovnom, profesionalnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Obrazac ponašanja u igranju videoigara može biti kontinuiran ili epizodičan i ponavljajući. Ponašanje pri igranju i druge značajke trebaju biti primjetni tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci kako bi se postavila dijagnoza, iako se potrebno trajanje može skratiti ako su ispunjeni svi dijagnostički zahtjevi, a simptomi su ozbiljni.

U skladu s definicijom Europskog parlamenta, ključni kriterij za PUI je funkcionalno oštećenje (odnosno uzrokovanje problema u školskom životu, društvenom životu i drugim oblicima funkcioniranja).

U literaturi se u kontekstu PUI-ja, izuzev poremećaja igranja videoigara, uglavnom bavi problematičnim korištenjem društvenih mreža, kompulzivnom kupovinom na internetu, problematičnim kockanjem te problematičnim korištenjem pornografije.

Kako je korištenje društvenih mreža trenutno jedno od najpopularnijih aktivnosti u slobodno vrijeme kod adolescenata (Lenhart i sur., 2010), ovdje ćemo se usredotočiti na ovaj oblik problematične uporabe interneta. Međutim, među istraživačima ne postoji konsenzus u vezi s definicijom problematične upotrebe društvenih mreža zbog konceptualne zbrke oko klasifikacije problematične upotrebe interneta.

Predloženo je nekoliko ljestvica za procjenu problematične upotrebe društvenih mreža, poput Bergen skale ovisnosti o društvenim mrežama (Bergen Social Media Addiction Scale, BSMAS; Andreassen i sur., 2017), koja uključuje čestice koje se odnose na:

  1. provođenje puno vremena razmišljajući o društvenim mrežama ili planirajući kako ih koristiti,
  2. osjećanje potrebe da se sve više koriste društvene mreže,
  3. korištenje društvenih mreža kako bi se zaboravili osobni problemi,
  4. bezuspješno pokušavanje smanjivanja korištenja društvenih mreža,
  5. nemir ili uznemirenost ako se zabrani korištenje društvenih mreža,
  6. korištenje društvenih mreža toliko da je imalo negativan utjecaj na vaš posao/školovanje, a procjenjivanje 4 ili više ovih čestica kao često ili vrlo često moglo bi biti pokazatelj ovisnosti o društvenim mrežama.

Aktivnost 2: Poveži dijagnostički kriterij za problematičnu uporabu interneta sa specifičnim ponašanjem

U ovoj aktivnosti ćemo analizirati postojeću skalu vezanu uz problematičnu upotrebu društvenih mreža koja je razvijena za roditelje (Social Media Disorder Scale for Parents – SMDS-P; Austermann, Thomasius, & Paschke, 2021) na temelju kriterija za ovisnost o internetskim igrama iz DSM-5. Zadatak je povezati dijagnostički kriterij za problematičnu uporabu interneta sa specifičnim ponašanjem.

Kriterij Ponašanje
zaokupljenostpokušava provesti manje vremena online, ali ne uspijeva
simptomi sustezanjakoristi internet za bijeg od negativnih osjećaja
tolerancijasvađa se s drugima zbog korištenja interneta
perzistiranjeima ozbiljne sukobe s drugima zbog korištenja interneta
zanemarivanječesto se osjeća loše kada ne može biti online
problematično ponašanjelaže o količini vremena koje provodi na internetu
laganjezanemaruje druge aktivnosti (npr. hobije, sport) jer želi biti online
bijegredovito se osjeća nezadovoljno jer želi više vremena provoditi na internetu
konfliktredovito shvaća da ne može misliti ni na što drugo osim na trenutak kada će ponovno moći biti online