Tema 3 Što se može učiniti?
Učenicima koji konzumiraju alkohol možda je potrebno savjetovanje ili liječenje. U mnogim slučajevima škole nemaju stručnjake za provođenje ovakvih aktivnosti, pa se preporuča konzultirati vanjske stručnjake, koji s mladima rade primjenu programa utemeljenih na dokazima učinkovitosti. Preporuča se praćenje i podrška od strane škole u pogledu pohađanja nastave, akademske uspješnosti i ispunjavanja domaćih zadaća (Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, 2019). Kako je ranije navedeno, bez obzira na napore škole da se spriječi pijenje alkohola među maloljetnicima, bit će slučajeva kada će nastavnicima biti potrebna podrška zdravstvenih djelatnika.
- U slučaju potrebe, razgovarajte sa školskim psihologom ili pedagogom i/ili nadležnom službom grada / županije kako biste dobili daljnje savjete za razgovor s mladom osobom.
- Tijekom sastanka podsjetite učenika na pravila škole i dajte im malo vremena za razgovor s roditeljima. Zapamtite da tijekom razgovora trebate:
- biti otvoreni i iskreni o opasnostima alkohola bez osuđivanja jer to može pomoći učenicima da donose sigurnije odluke
- pokazati brigu za zdravlje, dobrobit i uspjeh učenika i reći im kako sve alkohol može naštetiti
- izbjegavati osuđivanje
- Razgovarajte s ravnateljem škole, koji može pozvati roditelje da dođu u školu. Uključite obitelj uz podršku zdravstvenih djelatnika.
- Trebali biste biti prisutni na sastanku s obitelji i učenikom. Recite roditeljima o znakovima koje ste primijetili (samo ono što ste vidjeli i napisali) i izbjegavajte osuđivati roditelje.
- Planirajte sljedeće korake s učenikom, zdravstvenim djelatnicima i obitelji.
Istraživanja o tretmanu problematične uporabe alkohola među mladima pokazuju da postoje neki važni elementi koji pomažu da tretman bude uspješan, a koje treba uzeti u obzir na razini škole (Hansen i Dusenbury, 2004):
Usklađivanje tretmana s potrebama:
Važno je da postoji procjena učinkovitosti vrste tretmana za određenog učenika. Postoje različite vrste tretmana, kao što su kratka intervencija, koju obično provode liječnici, terapeuti ili oni koji nisu specijalizirani za tretman problematične uporabe alkohola; ambulantno liječenje (2-20 sati tjedno); dnevna bolnica ili djelomična hospitalizacija, uključujući tretman nakon škole, navečer ili vikendom; često kombinirajući individualnu, grupnu i obiteljsku terapiju, bolničko liječenje i detoksikaciju (3-5 dana intenzivnog medicinskog praćenja) što je često dio 28-dnevnog intenzivnog bolničkog programa liječenja. Ove se intervencije razlikuju ovisno o zemlji.
Sveobuhvatan i integriran:
Tretman je učinkovitiji ako je u potpunosti integriran u sve aspekte života adolescenata – školu, dom, obitelj, grupu vršnjaka i radno mjesto ako je primjenjivo (na primjer za starije adolescente). Programi bi trebali razmotriti kako učenik može ostati uključen u školsko okruženje.
Uključenost obitelji:
Istraživanja pokazuju da je nužno da obitelj adolescenta bude uključena u tretman kad god je to moguće, te je potrebno razumijevanje obiteljskih odnosa. Obitelji mogu biti ili izvor podrške za prestanak konzumacije alkohola ili rizični čimbenik za nastavak problematične upotrebe alkohola. Na primjer, uključenost obitelji može biti osobito važna u zadržavanju tinejdžera u tretmanu, dok problemi s alkoholom među ostalim članovima obitelji mogu utjecati na mlade da nastave s opijanjem. Uobičajeno je da je obitelj adolescenta uključena u edukaciju o tome kako mogu podržati proces tretmana i edukaciju o samom tretmanu. Postoje slučajevi u kojima osoba koja će provoditi intervenciju mora biti spremna suočiti se s alkoholizmom u obitelji, značajnim čimbenikom rizika za konzumiranje i problematično korištenje alkohola kod mladih.
Usklađenost s razvojem:
Kod adolescenata treba paziti da intervencija bude osmišljena u skladu s dobi učenika. Intervencije trebaju uzeti u obzir sazrijevanje, psihološke, emocionalne i seksualne probleme. Također, treba uzeti u obzir kognitivne sposobnosti u određenoj dobi. Primjerice, mlađi adolescenti imaju konkretniji stil razmišljanja, dok stariji imaju apstraktniji.
Zadržavanje u tretmanu:
adolescenti često nisu motivirani da sudjeluju u tretmanu i obično ih upućuje škola ili pravosudni sustav, a ne dolaze sami.
Postoji potreba za korištenjem strategija za uključivanje i zadržavanje tinejdžera u tretmanu ili primjenu nagrada prikladnih dobi.
Rodna i kulturološka pitanja:
Programi tretmana moraju uzeti u obzir da kultura i spol utječu na problematičnu upotrebu alkohola. Na primjer, konzumiranje alkohola se često definira kao dio kulturološkog konteksta i određeni stavovi mogu utjecati na obrasce korištenja, kao i na to kako adolescent razumije svoju uporabu alkohola. Nadalje, postoje dokazi o povezanosti između trauma iz djetinjstva i problematične konzumacije alkohola kod djevojčica i žena. Dakle, tretmanom bi se trebalo uključiti i ove probleme kako bi imao veće šanse za uspjeh.
Kontinuirana skrb:
prema modelu promjene ponašanja, ovakva skrb je neophodna za postizanje dugoročnih rezultata među adolescentima.
Procjena ishoda:
Programe je potrebno evaluirati kako bi se procijenila njihova učinkovitost i korištene strategije, te dale preporuke za njihovo poboljšanje. Korisna je suradnja sa zajednicom. Potrebno je razvijati, širiti i evaluirati koordinaciju među institucijama u zajednici, uključujući škole, radna mjesta koja zapošljavaju tinejdžere, policiju, sudove, vjerske institucije, te javne i privatne pružatelje tretmana za tinejdžere. Za ključne pojedince u ovim institucijama treba osigurati edukaciju o čimbenicima rizika i postupcima za upućivanje u tretman. Škole bi trebale usvojiti strategije za sustavno identificiranje i upućivanje učenika na dijagnostiku i tretman problematične uporabe alkohola. Državne institucije trebale bi poticati škole, pružatelje zdravstvenih usluga i druge stručnjake da pristupe dostupnim resursima koji će im pomoći da identificiraju mlade koji trebaju pomoć i upute ih odgovarajućim institucijama za dijagnostiku i tretman. Osim toga, politike i programi trebali bi podržati probir i upućivanje adolescenata koji konzumiraju alkohol u odgovarajući tretman u skladu s njihovim potrebama.
- Za Cipar, popis terapijskih centara možete vidjeti ovdje.
- Za Hrvatsku posjetite ovu web stranicu.
- Za Grčku posjetite KETHEA u vezi terapije. Možete posjetiti OKANA u vezi terapije/socijalne rehabilitacije kao i prevencije
Prikaz slučaja
Kada je majka Marku, 16-godišnjem adolescentu, govorila da smanji pijenje alkohola, bio je vrlo ljut i osjećao se krivim.
Markov otac redovito pije. Zlouporaba alkohola kod Marka počela je kad je promijenio prijatelje i počeo se družiti sa starijima. Marko je krao novac od svoje majke ili je tražio od svojih kolega da mu daju novac kako bi mogao kupiti alkohol. Napustio je školovanje jer se nije mogao koncentrirati i u školi je dobivao loše ocjene.
Nadalje, često je bio uključen u nasilno ponašanje u školi. Konzumacija alkohola porasla je s početnih 20-40 ml alkohola u prosjeku dnevno na otprilike 60-120 ml dnevno. Osim toga, Marko je počeo pušiti šišu (celuloza s okusom ili bez okusa, sa ili bez duhana, konzumira se pomoću nargile), jer su je imali njegovi stariji prijatelji. Bilo je slučajeva da se Marko žalio na mučninu, glavobolju, vrtoglavicu, uz dezorijentiranost, nemir, dijaforezu (pojačano znojenje) i nistagmus (nekontrolirani pokreti očiju). Također se pojavio zamućen vid i nesposobnost percepcije brojeva i slova u središnjem vidnom polju te je zabilježen poremećaj sluha za zvukove povećane frekvencije, izraženije tijekom posljednja dva mjeseca tijekom kojih je zlouporaba alkohola povećana na oko 60-120 ml dnevno.
Markova majka i obitelj primijetili su progresivno rastuću tendenciju nasilja, u obliku izljeva bijesa, nasilnog i agresivnog ponašanja te dezorijentiranosti i nemira u posljednja dva mjeseca tijekom kojih je uzimanje alkohola povećano.
Marko se javio u kliniku u stanju apstinencije jer mu majka nije dopuštala da konzumira psihoaktivne tvari dva dana prije toga. On sam se nekoliko puta pokušao suzdržati od šiše i alkohola, ali je svaku epizodu apstinencije pratilo povećanje konzumacije.
Što je učinjeno?
- Marko je uveden u jedinicu za tretman.
- Napravljen je hematološki test kako bi se utvrdilo u kojem trenutku je zlouporaba utjecala na njegovo zdravlje.
- Suportivna psihoterapija, koja je uključivala kognitivno-bihevioralnu terapiju, usmjerena je na istraživanje i rješavanje problema koji su se pojavili zajedno sa zlouporabom, kao i pozitivnih i negativnih posljedica uporabe alkohola i nikotina.
- Tijekom procesa detoksikacije uvedena je visokoenergetska hrana u svrhu korekcije metaboličkih poremećaja i manjka vitamina.
- U proces su bili uključeni socijalni radnici. Uzeli su detaljnu anamnezu, proveli kratke intervencije kako bi pomogli Marku u promjeni ponašanja, procijenili njegov napredak i pružili poticaj i pomoć za poboljšanje stanja. Uključena je i izrada dnevnika (kada je konzumirao alkohol/ nikotin i kada je apstinirao) i praćenje napretka kako bi se izbjegle rizične situacije.
- Poticano je bavljenje zdravim navikama, a Marku su povremeno davane nagrade za apstinenciju.
- Usvojen je obiteljski pristup i individualno savjetovanje kako bi se pomoglo u prepoznavanju i smanjenju želje i izbjegavanju visokorizičnih situacija.
- Otac je započeo s liječenjem ovisnosti o alkoholu.
- Naknadno su provedene dodatne posjete.