Tema 3 Savjeti za učitelje koji će provoditi preventivne intervencije

Nastavnici koji provode preventivne intervencije mogu koristiti neke opće principe:

  • Ohrabrite učenike koji sudjeluju u treningu da sudjeluju aktivno. Nastavnici koji provode program bi trebali omogućiti učenicima da traže informacije, pitaju pitanja, smišljaju odgovore, razmišljaju kritički i kreativno i primjenjuju svoje novo znanje, stavove i vještine. Sve aktivnosti trebale bi biti prilagođene „situaciji na terenu”.
  • Koristite jasan i direktan jezik, definirajte nove pojmove, demonstrirajte vještine, i koristite prikladan materijal kako biste pojačali razumijevanje i pamćenje materijala koji se podučava. Koristite jednostavan i razumljiv jezik u mjeri u kojoj je to moguće.
  • Svaki put kad započnete novu temu, uvjerite se da su prethodne teme korištene kao osnova za razumijevanje novog znanja i vještina koje se prezentiraju. Učenici bi se trebali moći kretati s jedne teme na drugu, s tim da su u potpunosti razumjeli prethodnu temu.
  • Naglasite što se radi dobro i ispravite pogreške kad je to potrebno kako biste izbjegli nesporazume vezane uz temu. Na ovaj način se učenike ohrabruje da uče.
  • Odnosite se prema svakoj osobi kao prema jedinstvenom pojedincu. Ljudi imaju različita iskustva, interese, sposobnosti i stilove učenja. Pokušajte shvatiti što učenici već znaju o temi i koristite raspon različitih metoda kako biste zadovoljili njihove potrebe. Nekim učenicima bit će potrebna dodatna motivacija. Svi učenici bi trebali doseći ciljeve učenja. 

Nastavnik koji provodi trening bi se trebao usmjeriti na metode koje potiču sudjelovanje učenika. Istraživanja su pokazala kako ljudi upamte 20% onog što čuju, 40% onog što čuju i vide i 80% onog što sam otkriju. Neke od najboljih metoda su:

  • Učenicima se zadaju grupni zadaci i oni pričaju više od nastavnika koji provodi trening. Manje grupe su učinkovitije (3 do 6 učenika) jer svi članovi grupe imaju više vremena da se izraze. Učenici bi trebali raspravljati o jednoj temi u jednom trenutku i trajanje rasprave može varirati s obzirom na temu (do najviše 20 minuta). U grupi bi jedna osoba trebala biti odabrana da bude „tajnik” i zapisati ono do čega je grupa došla, a druga osoba iz grupe bi to trebala prezentirati razredu.
  • Nastavnik ili njegov pomoćnik predstavlja praktičnu vještinu. Učenici bi trebali imati dovoljno vremena da izvježbaju vještinu i dodatno vrijeme bi trebalo biti omogućeno za davanje povratne informacije.
  • Učenici posjete neko mjesto: ova metoda daje učenicima priliku da iskuse situaciju iz stvarnog života, koja je relevantna s obzirom na materijal u treningu. Nastavnik bi trebao odabrati mjesto koje je prikladno s obzirom na temu treninga i najaviti dolazak grupe učenika.
  • Za potrebe treninga može se koristiti igra. Nastavnik koji vodi trening bi trebao odabrati igru koja je kulturološki prihvatljiva u nekom okruženju. Ovaj članak prikazuje ideje za neke igre koje se mogu prilagoditi i koristiti kad se obrađuje tema odupiranja vršnjačkom pritisku.
  • Probleme se predstavi, demonstrira i o njima se priča s učenicima. Ova metoda je vrlo korisna za poticanje pozitivnih stavova. Učenici rade u malim grupama, i trebali bi imati dovoljno vremena da vježbaju svoje uloge i predstave ih grupama.

Kako bi aktivnost igranja uloga bila uspješna, nastavnik bi trebao biti dobro pripremljen, i to tako da odluči o ciljevima aktivnosti, unaprijed napiše „scenarij”, jasno odredi uloge i detaljno ih opiše kako bi učenici znali što trebaju raditi. Nastavnik bi također trebao olakšati provedbu aktivnosti igranja uloga tako što će dati jasne upute, ponoviti ih ako je potrebno i provjeriti treba li netko od učenika pomoć pri provedbi. Pri provedbi aktivnosti igranja uloga treba ohrabriti promatrače da podijele svoje povratne informacije, glumce da izraze svoje osjećaje i treba pomoći onima koji je aktivnost emocionalno pogodila. Na kraju treba podijeliti zaključke s učenicima. Vratite se u aktivnosti cjeline 1 ako se želite podsjetiti nekih ideja za igranje uloga. 

  • Učenike se pita da prezentiraju svoje ideje čim im padnu na pamet. Cilj je skupiti puno ideja za specifičnu temu ili problem u ograničenom, uobičajeno kratkom, vremenu. Ako ima sramežljivih učenika, bilo bi bolje raditi aktivnost u manjim grupama. Moguće je osmisliti aktivnost i tako da učenici pišu ideje na „post it” papiriće i lijepe ih na mjesta predviđena za njihovu grupu.
  • Mnogi učenici reagiraju pozitivno na priče i pjesme. Primjer takvih pozitivnih ishoda može biti ovaj alat koji je testiran s većim brojem djece i pokazao se kao koristan alat za dijeljenje priča.

Opisane metode nisu same po sebi dovoljne. Nastavnik bi trebao razviti okruženje koje potiče komunikaciju i povjerenje, gdje će učenici osjećati slobodu da se izraze. Komunikacija uključuje verbalne i neverbalne elemente. Verbalni elementi su povezani uz to što se kaže i kako se koristi govor. Nastavnik koji provodi trening bi trebao imati vještine slušanja, govora, i davanja povratne informacije.

  • Uspostaviti kontakt očima s pojedincima ili grupom kako bi pokazao interes i pažnju za ono o čemu se raspravlja.
  • Izbjegavati direktan kontakt očima ako je to nepristojno ili uvredljivo za kulturu iz koje dolaze neki učenici.
  • Usmjeriti pažnju na učenike kad pričaju i ne doimati se ometeno i u gužvi.
  • Ako učenici pričaju, dati im vremena kako bi mogli završiti svoje rečenice ili misli prije nego što komentira ili odgovori.
  • Odnositi se prema svakoj osobi ili grupi kao jedinstvenom pojedincu i izbjegavati osuđivanje.
  • Govorite jasno, koherentno i dovoljno glasno.
  • Koristite jasne riječi i izraze.
  • Ohrabriti učenike da više govore.
  • Dati konstruktivnu povratnu informaciju i ne osuđivati.
  • Odmah dati povratnu informaciju.
  • Dati usmjerenu povratnu informaciju, a ne govoriti o nečemu što je nevažno.
  • Dati dvosmjernu povratnu informaciju, što učeniku daje priliku da na nju odgovori.
  • Neverbalne komunikacijske vještine uključuju sve pokrete tijela i geste onog koji govori.
  • One mogu otkriti o čemu i kako osobe razmišljaju ili, u slučaju nastavnika, njihove stavove o tome što je izgovorio učenik. One uključuju indirektne elemente kao izraze lica, pokrete tijela, geste rukama, poze, vrstu odjeće, i fizičku udaljenost između osoba koje komuniciraju.
  • Na primjer, kad nastavnik daje povratnu informaciju za vrijeme provođenja prevencijskog treninga, verbalne fraze i neverbalni izrazi bi trebali biti usklađeni. Ton, brzina govora i izrazi lica često govore više od riječi. Izbjegavajte pomicanje stolca dok govorite ili lutanje pogledom.
  • Posjedovati znanje o materijalima i ciljevima treninga.
  • Planirati i igrati ključnu ulogu za vrijeme treninga.
  • Koristiti nekompliciran i jasan jezik.
  • Koristiti relevantna i prikladna pomoćna sredstva za podučavanje.
  • Koristiti iskustva iz stvarnog života.
  • Koristiti metode treninga koje funkcioniraju.
  • Učiniti učenje zanimljivim tako što će varirati metode treninga, koristiti kratke sesije u kojima će podučavati i ohrabriti sudjelovanje učenika.
  • Učiniti učenje ugodnim tako što će se šaliti i učiniti okruženje ugodnim i pogodnim za učenje.
  • Dati pravu potporu i vodstvo kako bi poboljšao učenje (usvajanje znanja i stavova, razvoj vještina).

Te vještine slušanja, govora i davanja povratne informacije su vrlo konstruktivne vještine koje mogu izgraditi povjerenje između nastavnika koji provodi edukaciju i učenika, i snažno se preporuča da se koriste kao vodilje općenito za vođenje razreda, a ne samo za vrijeme prevencijskog treninga. Nastavnik dodatno može:

  • Biti pozitivan uzor u donošenju odluka i rješavanju problema. 
    • Možete misliti na glas kako bi učenici vidjeli kako rješavate problem i pronalazite najbolje rješenje.
    • Možete tražiti oprost kad napravite grešku i komentirati kako je želite ispraviti.
    • Biti precizni i nikad ne odustati, čak i u teškim okolnostima.
    • Biti puni poštovanja.
    • Imati samopouzdanja da budete to što jeste.
  • Možete ohrabriti pozitivne elemente učenika. Podsjetite učenike da su dobili nagradu jer su dobro napravili zadatak. Pričajte s učenicima o njihovim osjećajima. Na taj način, učenici ostaju motivirani i pozitivna ponašanja se nastavljaju i ponavljaju.
  • Izrazite svoja očekivanja da kad nastavnik vjeruje u učenike, učenici reagiraju i rade u skladu s tim.
  • Stvorite pozitivnu klimu u razredu i raspravljajte poštujući jedni druge.