Tema 3 Komunikacijske vještine za rješavanje sukoba

Budući da su sukobi između mladih i roditelja ili nastavnika prirodni i neizbježni, važno je da i mladi i stariji nauče i koriste socijalne vještine koje će pospješiti rješavanje sukoba.

Korištenje komunikacijskih vještina koje će dovesti do rješenja sukoba može odnos učiniti toplijim, poboljšati sposobnost rješavanja problema i pregovaranja, smanjiti netrpeljivost, stvoriti kod pojedinca osjećaj da ga drugi slušaju i općenito odnose učiniti ispunjenijima.

  1. Obostrani dobitak”: Pozornost se pridaje potrebama svih strana sukoba kako bi od suparnika postali partneri.
  2. Kreativna reakcija”: Na nastali problem gledajte kao na priliku za učenje, istraživanje i eksperimentiranje mogućim rješenjima.
  3. Empatija”: Razvijte komunikacijske vještine kojima se možete povezati s drugima i slušajte kako biste stekli razumijevanje procesa pomirenja. Pružite dovoljno informacija tako da se za sve strane sukoba osjeti empatija. Osvrnite se na etiketiranje, stereotipe i predrasude.
  4. Primjerena asertivnost”: Koristite strategije za napadanje problema, ne osoba. Usprotivite se osobnim napadima i pokažite poštovanje prema svima.
  5. Moć suradnje”: Umjesto „moći nad” nekim, gradite „moć sa” drugima. Potičite zajedničko rješavanje problema i izbjegavajte nepravdu i neznanje.
  6. “Upravljanje emocijama”: Strah, ljutnju, povrijeđenost i frustraciju izrazite na odmjeren način. Svačija se strana mora čuti.
  7. Spremnost za rješavanje”: Osvrnite se na osobne probleme koji narušavaju mir. Problemi koji Vas osobno ljute govore nešto o Vama. Ovdje se posebno potrudite biti objektivni.
  8. Mapiranje sukoba”: Jasno definirajte potrebe, zabrinutosti i ograničenja kako bi došli do zajedničkih ciljeva za pomirenje. Potaknite sve strane sukoba da podijele vlastite potrebe, strahove, vrijednosti, ciljeve, ograničenja i stavove.
  9. Razvoj opcija”: Zajedno smislite kreativna rješenja za pomirenje. Sve strane sukoba trebaju doprinijeti „brainstormingu” ideja i rješenja. Nemojte zanemarivati privremena rješenja koja se tiču jednog dijela problema. Ona su dobar način upravljanja sukobom dok se radi na većim problemima.
  10. Uvod u pregovaranje”: Isplanirajte i primijenite efektivne odluke kako biste došli do sporazuma. Iznesite područja slaganja i neslaganja. To omogućuje da se proces rješavanja problema nastavi.
  11. Uvod u posredovanje”: Treća osoba posvađanim stranama može pomoći da dođu do rješenja. Posrednik se može pobrinuti da obje strane imaju priliku izraziti se i da se njihove potrebe i prava poštuju.
  12. Širenje perspektive”: Probleme sagledajte u širem kontekstu.

Komunikacija ispunjena podrškom pojedincima stvara osjećaj sigurnosti i povećava šanse da ih neće biti strah otvoriti se drugima i iznijeti svoje osjećaje i stajališta, što dovodi do pozitivne komunikacije i raspravu o sukobu čini mogućom. Njoku (2006) predlaže što bi se trebalo, a što ne bi smjelo raditi u komunikaciji ispunjenoj podrškom.

DANE
koristiti opisne riječi za izražavanje svojih osjećajakoristiti osuđujuće riječi 
orijentirati se na problemusmjeravati se na karakterne osobine
dopustiti spontanostforsirati strategije koje izgledaju kao pokušaj nametanja svoje volje
empatijom uvidjeti perspektivu druge strane sukobapokušavati biti superioran u odnosu na druge 
naglasiti jednakost strana i njihovo pravo da sudjeluju u rješavanju sukobaiskazivati toliku količinu sigurnosti da ostavljamo dojam zatvorenosti uma

Američka agencija za posredovanje u sukobima „Federal Mediation & Conciliation Service” za rješavanje sukoba koristi pristup temeljen na interesima prateći sljedeće korake:

  • Identifikacija problema: Obje strane iznose svoje probleme, a onda se o njima raspravlja da bi se sukob razjasnio.
  • Definiranje interesa: Obje strane daju dodatne informacije o svojim interesima, postavljaju im se pitanja kako bi se pospješilo razumijevanje onoga što su izrazili.
  • Brainstorming” rješenja ili opcija: Svi surađuju pokušavajući smisliti ideju koja bi riješila sve probleme i zadovoljila svačije interese, izabire se jedna ideja ili kombinacija ideja.
  • Primjena kriterija: Sukobljene strane vrednuju predložene ideje s obzirom na utvrđene kriterije.
  • Postizanje konsenzusa: Sukobljene strane biraju rješenje koje zadovoljava njihove potrebe. Iako se postigao kompromis, moguće je da odabrano rješenje nije optimalno za svaku stranu pojedinačno.

Njoku, I. A. (2006). The role of communication in conflict resolution. International Journal of Communication, 133-141.