Tema 3 Definicije, znakovi i simptomi problematične uporabe alkohola među djecom i adolescentima

Prema Agenciji Europske unije za temeljna prava, Odbor CRC-a predlaže da bi minimalna dob za kupnju i konzumaciju alkohola i duhana trebala biti 18 godina (Opći komentar CRC-a br. 20, 2016), a u 21 državi članici djeca ne mogu kupovati alkohol, dok je nekoliko država postavilo 16 godina kao minimalnu dob za kupnju pića koja sadrže manje od 1,2 % destiliranog alkohola i 18 godina za kupnju žestokih pića (više od 1,2 % destiliranog alkohola).

Kada se bavi problematičnom uporabom alkohola, DSM-5 definira poremećaj uzimanja alkohola kao problematičan obrazac uzimanja alkohola koji vodi klinički značajnom oštećenju ili patnji, a manifestira se prisutnošću najmanje dva dijagnostička kriterija prikazana u tablici; dok MKB-11 sindrom ovisnosti o alkoholu definira kao poremećaj regulacije korištenja alkohola koji proizlazi iz ponovljene ili kontinuirane upotrebe alkohola. Ponovo, u DSM-5, ako su prisutna 2-3 simptoma, smatra se da se radi o blagom obliku, ako ima 4-5 simptoma umjerenom, a ako ih ima 6 i više težem, a ti simptomi trebaju biti prisutni najmanje 12 mjeseci

Usporedba dijagnostičkih kriterija za problematičnu uporabu alkohola u MKB-11 i DSM-5

Dijagnostički kriteriji MKB-11 Sindrom ovisnosti o alkoholu DSM-5 Poremećaj uzimanja alkohola

Uzima se u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja nego što je bilo namjeravano.

Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje.

Velik dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje ili uporabu.

Žudnja, snažna želja ili poriv za uzimanjem.

Nastavljanje uzimanja usprkos perzistirajućem ili opetovanom pojavljivanju društvenih ili međuljudskih problemima izazvanih ili otežanih učincima.

Prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe.

Ponavljano uzimanje u situacijama u kojima je to fizički opasno.

Ponavljano uzimanje dovodi do neuspjeha u ispunjavanju važnih obaveza na poslu, u školi ili kod kuće.

Uzimanje se nastavlja usprkos znanju o postojanju nekog trajnog i ponavljajućeg fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan uzimanjem.

Tolerancija.

Sindrom sustezanja.

Aktivnost 1: Prepoznavanje dijagnostičkih kriterija problematične uporabe alkohola u dva klasifikacijska sistema

Izaberi 4 dijagnostička kriterija problematične uporabe alkohola koji se pojavljuju i MKB-11 i u DSM-5:

  1. Uzima se u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja nego što je bilo namjeravano.
  2. Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje.
  3. Velik dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje ili uporabu.
  4. Žudnja, snažna želja ili poriv za uzimanjem.
  5. Nastavljanje uzimanja usprkos perzistirajućem ili opetovanom pojavljivanju društvenih ili međuljudskih problemima izazvanih ili otežanih učincima.
  6. Prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe.
  7. Ponavljano uzimanje u situacijama u kojima je to fizički opasno.
  8. Ponavljano uzimanje dovodi do neuspjeha u ispunjavanju važnih obaveza na poslu, u školi ili kod kuće.
  9. Uzimanje se nastavlja usprkos znanju o postojanju nekog trajnog i ponavljajućeg fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan uzimanjem.
  10. Tolerancija.
  11. Sindrom sustezanja.

Nacionalni institut za zlouporabu alkohola i alkoholizam (National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism, NIAAA) opijanje definira kao obrazac pijenja koji dovodi koncentraciju alkohola u krvi na 0,08 g/dl ili više. To se obično događa kada se popije 4-5 ili više pića u otprilike 2 sata i može dovesti do intoksikacije alkoholom. EMCDDA (2019) smatra da je opijanje ispijanje 6 ili više čaša alkohola u jednoj prilici, a ESPAD istraživanje među adolescentima definira opijanje kao ispijanje 5 ili više čaša alkohola u jednoj prilici (ESPAD, 2019.).

Intoksikacija alkoholom je klinički značajno prolazno stanje koje se razvija tijekom ili ubrzo nakon konzumiranja alkohola koje karakteriziraju vremenski ograničeni poremećaji svijesti, spoznaje, percepcije, afekta, ponašanja ili koordinacije.

Usporedba dijagnostičkih kriterija za intoksikaciju alkoholom u MKB-11 i DSM-5

Dijagnostički kriteriji MKB-11 DSM-5

Nedavni unos alkohola.

Klinički značajno problematično ponašanje ili psihološke promjene.

Promjene u svijesti, spoznaji, percepciji, osjećajima, ponašanju ili koordinaciji

(oštećenje pažnje, neprikladno ili agresivno ponašanje, labilnost raspoloženja i emocija, narušena sposobnost prosuđivanja, loša koordinacija, nestabilan hod, fini nistagmus i nerazumljiv govor).

Znaci i simptomi nisu posljedica drugog zdravstvenog stanja i ne mogu se bolje objasniti nekim drugim psihičkim poremećajem, uključujući intoksikaciju drugom psihoaktivnom tvari.

Može potaknuti samoubilačke ideje ili ponašanje.

Budući da je intenzitet ovih smetnji uzrokovanih intoksikacijom alkoholom usko povezan s količinom popijenog alkohola, važno je biti upoznat sa simptomima specifičnima za svaku od niže navedenih faza.

Faze intoksikacije alkoholom (prilagođeno iz Dubowski, 1977)

Koncentracija alkohola u krvi Faza Simptomi

0,01-0,05

(1 piće)

Trijeznost/subklinička intoksikacija 

Procjena i vrijeme reakcije mogu biti malo poremećeni.

0,03 – 0,12

(2-5 pića)

Euforija

Poteškoće s koncentracijom, razgovorljivost, smanjene inhibicije, svjetlija boja lica, nedostaju fine motoričke vještine.

0,09 – 0,25

Uzbuđenje

Oslabljena percepcija i pamćenje, loša koordinacija, pospanost, počeci nepredvidljivog ponašanja, sporo vrijeme reakcije, poremećaj prosuđivanja.

0,18 – 0,30

Zbunjenost

Pretjerane emocije, poteškoće pri hodanju, zamagljen vid, nejasan govor, smanjen osjećaj za bol.

0,25 – 0,40

Stupor

Nemogućnost stajanja ili hodanja, povraćanje, moguća nesvjestica, smanjen odgovor na podražaje, apatičnost.

0,35 – 0,45

Koma

Bez svijesti, niska tjelesna temperatura, plitko disanje, usporen puls, moguća smrt (zbog zastoja disanja)