Tema 2 Kritičko razmišljanje

• U ovoj perspektivi svijet se vidi kao društveno stvoren tekst kojeg se može čitati. Sve se smatra materijalom kojeg se može čitati i tumačiti. Pojam „tekst” ima šire značenje od onog uobičajenog i uključuje i slike, postere, pjesme, video uratke, postove na društvenim mrežama i slično.
• Učenici su istraživači jezika, slika, prostora i objekata, te istražuju što se smatra jezikom, čiji jezik je važan i tko o tome odlučuje. Istražuju načine na koje se tekstovi mogu prepraviti, ponovno napisati ili rekonstruirati kako bi se prenesena poruka promijenila ili drugačije uokvirila.
• U kritičkoj pismenosti se podrazumijeva da tekstovi nikad nisu neutralni i da su svi tekstovi stvoreni iz određene perspektive kako bi prenijeli određene poruke koje postavljaju čitatelje u određeni položaj i tjeraju ih na promišljanje i vjerovanje u određene stvari na određene načine. Postoji potreba da se prouči perspektiva drugih, da se sumnja, preispita i razumije koju poruku oni pokušavaju prenijeti.
• Što se prije učenike poduči takvim vještinama, to će prije moći postati kritički pismeni i procijeniti je li informacija točna ili postoji skrivena poruka u pozadini.
• Učenici će imati više mogućnosti doprinijeti pravednijem i društvenijem svijetu tako da će moći donositi informiranije odluke o problemima kao što su moć i kontrola, vježbanje demokratskog građanstva, i razvit će sposobnost razmišljanja i postupanja na etički prihvatljiv način.
• Na primjer, kritičko čitanje boce vode kao teksta kojeg treba pročitati bi moglo potaknuti učenike da kritički sagledaju praksu kupovanja i pijenja flaširane vode u korist stvaranja više održivog svijeta.

Zbog povećane uporabe tehnologije, tekstovi su postali multimodalni i pismenost se odmiče od sposobnosti pisanja i čitanja prema sposobnosti da se protumače svi tekstovi koji se u raznim oblicima pojavljuju u našem društvu: medijski, tekstovi na društvenim mrežama i drugi. Obrazovanje o medijskoj pismenosti (Nacionalna udruga za obrazovanje o medijskoj pismenosti; National Association for Media Literacy Education – NAMLE, 2010):

• Zahtjeva aktivno propitkivanje i kritičko razmišljanje o porukama koje primamo i stvaramo.
• Proširuje koncept pismenosti, koji je bio uglavnom usmjeren na pisanje i čitanje, kako bi se uključili svi oblici medija (audio, video, posteri, slike itd.).
• Gradi i ojačava vještine učenika svih dobi. Poput klasične pismenosti, te vještine zahtijevaju integriranu, interaktivnu i ponavljanu vježbu.
• Razvija informirane, kritične, i angažirane sudionike nužne za demokratsko društvo.
• Prepoznaje da su mediji dio kulture i funkcioniraju kao provoditelji socijalizacije.
• Potvrđuje da ljudi koriste vještine, uvjerenja i iskustva kako bi stvorili značenje iz medijskih poruka.

• Učenici od vrlo rane dobi znaju puno o internetskim medijskim tehnologijama, ali nisu nužno razvili medijske i vještine kritičke pismenosti koje bi im pomogle da se kreću kroz, procjenjuju i razumiju poruke koje susreću.
• Važno je da učitelji koji u svojim razredima rade na razvoju vještina kritičkog razmišljanja znaju: 

a) Sve medijske poruke su „konstruirane”. Učenici mogu proučiti kako se mediji razlikuju od stvarnosti, procijeniti što je prikazano i usporediti to s iskustvima u stvarnom životu ili razmisliti o pozadini osobe koja stvara medijske poruke.

b) Medijske poruke se stvaraju koristeći kreativni jezik s njegovim vlastitim pravilima. Učenici mogu proučiti tehnike reklamiranja i vidjeti kako se jezik koristi da bi se prenijele određene poruke.

c) Većina medijskih poruka se konstruira kako bi se stekao profit i/ili moć. Učenici mogu proučiti svrhu strategija marketinga i oglašavanja i nastavnici mogu ohrabriti učenike da budu skeptični prema tvrdnjama oglašavača.

• „vrsta obrasca razmišljanja koji traži od ljudi da promišljaju i da paze na donošenje odluka koje vodi njihova uvjerenja i ponašanje. Kritičko razmišljanje omogućuje ljudima da zaključuju koristeći više logike, da razumiju kompleksnije informacije i da sagledaju problem iz više kutova kako bi mogli kvalitetnije zaključivati.”
• „intelektualno disciplinirani proces aktivnog i vještog osmišljavanja, primjenjivanja, analiziranja, sintetiziranja i/ili procjenjivanja informacija skupljenih ili stvorenih putem promatranja, iskustva, promišljanja, razmišljanja ili komunikacije. Kritičko razmišljanje je vodič za uvjerenja i ponašanje (Glaser, 1941).”