Tema 2 Definicije uporabe duhana među djecom i adolescentima
Općenito, uporaba duhana može se definirati kao svako korištenje lista duhana i njegovih proizvoda.
Dok je prevladavajuća upotreba duhana udisanjem dima cigareta, lula i cigara, postoje i bezdimni duhanski proizvodi koji se ili šmrkaju, sišu ili žvaču. Također, posljednjih godina došlo je do porasta elektroničkih cigareta (ili e-cigareta) i drugih novih proizvoda koji sadrže nikotin i duhan, kao što su grijani duhanski proizvodi (GDP). Iako e-cigarete ne sadrže duhan, a mogu i ne moraju sadržavati nikotin, potrebno je i o njima voditi računa zbog porasta popularnosti ovih proizvoda. Prema izvješću WHO-a (2020), zbog dugotrajnih i štetnih učinaka na mozak u razvoju, izloženost tvarima koje izazivaju jaku ovisnost poput nikotina, i e-cigarete i GDP-i posebno su rizični kada ih koriste djeca i adolescenti. Direktiva 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća navodi da “države članice treba poticati da spriječe prodaju takvih proizvoda djeci i adolescentima, usvajanjem odgovarajućih mjera koje postavljaju i provode dobne granice” (str. 6). S obzirom na to da je u 26 država članica minimalna dob za kupnju duhana 18 godina, dok u Austriji i Belgiji duhan mogu kupovati djeca od 16 godina, bilo kakva upotreba duhana među djecom i adolescentima je problematična.
DSM-5 definira poremećaj uzimanja duhana kao problematičan obrazac uporabe duhana koji vodi do klinički značajnog oštećenja ili patnje, što se očituje s barem dva simptoma prikazana u tablici. Ako su prisutna 2-3 simptoma, smatra se da je to blaži oblik, ako je 4-5 simptoma umjeren, a ako ih ima 6 i više teži.
MKB-11 definira ovisnost o nikotinu kao poremećaj regulacije korištenja nikotina koji proizlazi iz opetovane ili kontinuirane uporabe nikotina.
Usporedba dijagnostičkih kriterija za problematičnu uporabu duhana u MKB-11 i DSM-5
| Dijagnostički kriteriji | MKB-11 Ovisnost o nikotinu | DSM-5 Poremećaj uzimanja duhana |
|---|---|---|
|
Uzima se u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja nego što je bilo namjeravano. |
|
|
|
Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje. |
|
|
|
Velik dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje ili uporabu. |
|
|
|
Žudnja, snažna želja ili poriv za uzimanjem. |
|
|
|
Nastavljanje uzimanja usprkos trajnom ili opetovanom pojavljivanju društvenih ili međuljudskih problemima izazvanih ili otežanih učincima. |
|
|
|
Prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe. |
|
|
|
Ponavljano uzimanje u situacijama u kojima je to fizički opasno. |
|
|
|
Ponavljano uzimanje dovodi do neuspjeha u ispunjavanju važnih obaveza na poslu, u školi ili kod kuće. |
|
|
|
Uzimanje se nastavlja usprkos znanju o postojanju nekog trajnog i ponavljajućeg fizičkog ili psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan uzimanjem. |
|
|
|
Tolerancija |
|
|
|
Sindrom sustezanja |
|
|
MKB-11 također definira intoksikaciju nikotinom kao klinički značajno prolazno stanje koje se razvija tijekom ili ubrzo nakon konzumiranja nikotina koje karakteriziraju poremećaji svijesti, spoznaje, percepcije, osjećaja, ponašanja ili koordinacije (kao što su nemir, psihomotorna agitacija, anksioznost, hladan znoj, glavobolja, nesanica, lupanje srca, poremećaj osjeta, mučnina ili povraćanje, grčevi u trbuhu, zbunjenost, bizarni snovi, osjećaj peckanja u ustima i salivacija, te u rijetkim slučajevima paranoidne ideje, poremećaji percepcije, konvulzije) koji su uzrokovani poznatim farmakološkim učincima nikotina i njihov intenzitet usko je povezan s količinom unesenog nikotina. Ovi učinci su vremenski ograničeni i nestaju kako se nikotin čisti iz tijela.
Intoksikacija nikotinom češće se javlja kod netolerantnih korisnika ili među onima koji uzimaju veće doze od uobičajenih, te je stoga važno prepoznati je kod djece i adolescenata.