Tema 1 Uvod – vrste preventivnih intervencija

Preventivne intervencije mogu se podijeliti u tri skupine:

  • univerzalna prevencija,
  • selektivna prevencija,
  • indicirana prevencija.

  • Ključne karakteristike: univerzalne preventivne intervencije usmjerene su na cijelu populacijsku skupinu (npr. sva djeca u jednoj školi, zajednici ili barem u jednom razredu).
  • Ove intervencije imaju za cilj smanjiti učestalost problema u cjelokupnoj populaciji:
    • smanjivanjem rizičnih čimbenika,
    • promicanjem zaštitnih čimbenika.
  • Univerzalni preventivni programi uključuju:
    • politike,
    • programe u školi.
  • Pokazalo se da najveći učinak ima univerzalna preventivna intervencija.

  • Selektivne preventivne intervencije usmjerene su na određenu populacijsku skupinu koja je identificirana kao visokorizična za neke zdravstvene probleme (pušenje, zlouporaba alkohola, problematično korištenje interneta).
  • Važno je adekvatno identificirati one u visokorizičnoj skupini:
    • niskog socioekonomskog statusa,
    • djeca/adolescenti s prethodno identificiranim problemima mentalnog zdravlja,
    • djeca/adolescenti čiji roditelji imaju problema s mentalnim zdravljem ili zlouporabom sredstava ovisnosti,
    • s manjkom socijalnih vještina.
  • Imaju ograničen učinak - budući da se ne temelje na populaciji.
  • U selektivnim preventivnim intervencijama ne procjenjujemo pojedinačne rizike, već samo faktor pripadnosti visokorizičnoj skupini.
  • Često su duže ili intenzivnije od univerzalnih preventivnih programa.

  • Ciljaju na one koji već puše ili koriste alkohol, kako ne bi razvili poremećaj, kao što je poremećaj uzimanja alkohola.
  • Indicirani preventivni programi su:
    • vrlo skupi,
    • troše resurse,
    • isplativi (omogućuju stvarateljima izbjegavanje razvoja poremećaja i njegovih posljedica).

  • Izabiru oni koji razvijaju program.
  • Najveće prednosti opisane su za univerzalne programe prevencije, jer se neki problem ne razvije samo kod onih u visokorizičnim skupinama, već često i osobe (djeca/adolescenti) koje se mogu smatrati niskorizičnima mogu razviti problematično ponašanje.