Tema 1 Uvod

Na djecu, a pogotovo na adolescente, velik utjecaj imaju uzori. Uzor je osoba koja nekome služi kao primjer i određuje njegov odnos prema sebi i drugima, ponašanje i navike. Mladima su uzori uglavnom roditelji ili odgojitelji, nastavnici, vršnjaci, ali i osobe koje s kojima nemaju nikakav odnos kao što su sportaši, slavne osobe ili likovi iz knjiga i filmova. Uzor može biti pozitivan ili negativan.

Albert Bandura (1977) iznio je teoriju socijalnog učenja i istaknuo da ljudi promatraju, modeliraju i imitiraju ponašanja, stavove i emocionalne reakcije drugih. Predstavio je koncept učenja promatranjem prema kojem djeca promatraju druge ljude, modele, u svojoj okolini i prema njima formiraju vlastito ponašanje u sličnim situacijama. Naravno, djeca ne imitiraju sve ljude i sva ponašanja. Postoje određeni procesi medijacije koji utječu na to hoće li se neko ponašanje imitirati. Ti procesi medijacije su:

  • Pažnja. Da bi dijete promatralo neko ponašanje, ono prvo treba privući njegovu pozornost. Tada dijete usmjerava pažnju na ponašanje i njegove posljedice te formira mentalnu reprezentaciju viđenoga.
  • Zadržavanje. Da bi dijete zapamtilo ponašanje tako da ga u budućnosti može imitirati, treba se stvoriti detaljno sjećanje na njega.
  • Reprodukcija. Čak i kad dijete želi imitirati određeno ponašanje, za to mu trebaju određene fizičke i mentalne sposobnosti i vještine.
  • Motivacija. Rezultat, odnosno uočene posljedice ili nagrade za promatrano ponašanje odredit će motivaciju za njegovo rekreiranje. Ako se čini da nagrade nadmašuju uloženi trud, veća je šansa da će se ponašanje imitirati.

Bandura je proveo kontrolirani eksperiment kojim je pokazao da djeca mogu promatranjem učiti socijalna ponašanja poput agresije. Video

  1. Zamolite dijete da Vam navede kojim se karakteristikama svojih uzora divi.
  2. Dajte primjere ljudi u svojoj zajednici za koje mislite da imaju pozitivne osobine i da dobro utječu na druge.
  3. Pričajte o ljudima u koje se Vi ugledate kad trebate usmjerenje i inspiraciju.
  4. Podsjetite dijete da svi ljudi imaju dobre i loše osobine i da svatko može pogriješiti. Objasnite da je važno ispričati se i naučiti nešto iz svoje pogreške.
  5. Pitajte dijete što misli o ponašanju nekog uzora.
  6. Pitajte što bi on/a napravio/la drugačije u istoj situaciji.
  7. Dajte primjere pozitivnijih i zdravijih načina rješavanja te situacije.
  8. Potaknite dijete da se uključi u aktivnosti koje su u skladu s Vašim vrijednostima poput vjerskih programa, sportova, izvanškolskih aktivnosti, klubova i volontiranja.
  9. Podsjetite dijete da ne mora činiti sve što čini njegov uzor. Može kopirati ono što mu/joj se sviđa, ali i dalje biti svoj/a.