Prikaz slučaja:
Dolazite kući s posla i želite provesti vrijeme nasamo s vašim djetetom. Vaše dijete je tijekom dana zatražilo da razgovarate jer je uznemireno zbog incidenta u školi i želi ga podijeliti s vama. Sjednete razgovarati i:
Sve ovo se događa u intervalima od jedne minute i razgovor s djetetom je upropašten. Dijete izlazi iz sobe i kaže da ne želi razgovarati jer ga ignorirate, ne razumijete i uvijek druge stavljate na prvo mjesto. Počnete vikati i pokušavate ga dozvati natrag u sobu, ali ne uspijevate.
Što se dogodilo? Zašto? Je li nešto omelo komunikaciju? Jeste li ikada bili u sličnoj situaciji? Što ste učinili? Možete li se prisjetiti situacije kada ste jako lijepo proveli vrijeme s vašim djetetom? Koje zaključke možemo izvesti u vezi komunikacije?
Zaključak: Postoje uvjeti koji otežavaju i oni koji pospješuju komunikaciju između roditelja i djece. Iznad svega, komunikacija zahtijeva trud, vrijeme, smirenost, pažnju i sudjelovanje obiju strana i ustrajnost na zajedničkoj temi.