Tema 2 Razmatranja o učinkovitim školskim preventivnim intervencijama

  • ograničenje uporabe sredstava ovisnosti u školskom okruženju
  • smanjenje ili onemogućavanje pristupa sredstvima ovisnosti u školskom okruženju
  • stvaranje osjećaja sigurnosti među učenicima i promicanje pozitivnog uključivanja u školski sustav
  • pružanje podrške učenicima umjesto kažnjavanja u slučaju upotrebe alkohola.
  • Univerzalna: usmjerena na cijelu populaciju, kako bi mladi stekli socijalne kompetencije da izbjegnu ili odgode početak upotrebe alkohola.
  • Selektivna: usmjerena na određene skupine za koje je vjerojatnije da će započeti s konzumacijom alkohola ili razviti ovisnost, često zato što imaju manje socijalnih veza i resursa.
  • Indicirana: usmjerena na pojedince s problemima u ponašanju ili psihološkim problemima koji predviđaju veći rizik od problematične uporabe alkohola kasnije u životu, na primjer savjetovanje mladih konzumenata alkohola.

Razvijen je niz školskih intervencija za sprječavanje ili odgađanje početka uporabe alkohola, od kojih je većina usmjerena na učenike srednjih škola.

Većinom ovih intervencija nastoji se smanjiti rizične čimbenike za konzumaciju alkohola na individualnoj razini, dok se ostale intervencije bave socijalnim i/ili okolinskim rizičnim čimbenicima.

  • Teorijski utemeljene intervencije, s posebnim naglaskom na model socijalnog utjecaja, kojemu je fokus na pomaganju učenicima da prepoznaju i odupru se socijalnim utjecajima (npr. od strane vršnjaka i medija) da konzumiraju alkohol.
  • Intervencije se bave socijalnim normama vezanim uz uporabu alkohola, naglašavajući da uporaba alkohola nije uobičajena i prihvatljiva među mladima.
  • Intervencije koje izgrađuju osobne i socijalne vještine koje pomažu učenicima da se odupru pritisku da konzumiraju alkohol.
  • Intervencije koje koriste interaktivne tehnike poučavanja (npr. aktivnosti u malim grupama i igranje uloga) kako bi se učenici uključili.

Važno je istaknuti da prilikom osmišljavanja preventivnih programa treba imati na umu to da oni ne bi trebali biti usmjereni na sam alkohol već na učenike.

Uz to, okolina djece i adolescenata treba biti podržavajuća i biti im primjer (roditelji, nastavnici. itd.). Osnaživanjem vještina i ličnosti, podržavajući prema drugima bi trebali postati i učenici.

Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (2019) sugerira da škola treba slijediti dolje navedene korake za osmišljavanje, provedbu i evaluaciju preventivne intervencije.

Procjena potreba

Preliminarna hipoteza i sadržaj

  • ciljna skupina
  • definiranje općih i specifičnih ciljeva
  • definiranje funkcionalnih ciljeva
  • formuliranje pokazatelja

Definiranje potrebnih izvora

Evaluacija

Implementacija

Provjera ostvarivosti

Definiranje izvora financiranja

Izvar: Antidrug Council of Cyprus (2020).

Teorija promjene je alat koji može pomoći školi da definira i uskladi svoj rad sa svojim ciljevima i omogućava uočavanje potencijalnih rizika u planiranju.

Ovaj alat također može pomoći u usklađivanju članova tima i shvaćanju njihove uloge u postizanju ciljeva.

Postavljanje teorije promjene je poput izrade plana puta kojim se određuju koraci kojima škola planira postići određeni cilj u smislu sprječavanja problematične konzumacije alkohola.

Ovo nije poseban alat razvijen za ovo područje, ali može biti koristan u organizaciji preventivnih intervencija kao školskog sata. Također može pomoći nastavniku pri planiranju onoga što želi postići u razredu i relevantnih lekcija.

  1. Započnite bilježeći glavni problem koji želite riješiti, kao i dugoročnu viziju promjene koju želite postići.
  2. Zatim ispunite ostale okvire, kao što su ciljana publika i način dolaska do nje. Pokušajte biti što konkretniji jer će vam to pomoći da osmislite učinkovitije postupke koje možete poduzeti.
  3. Usmjerite se prema definiranju problema i prema svom dugoročnom cilju.
  4. Zapišite osobe koje su najviše pogođene problemom koji ste identificirali i one za koje se nadate da će vam pomoći u radu – to može biti mala zajednica ili velika organizacija.
  5. Zatim razmislite o tome gdje započeti s radom, možda ćete za početak trebati pronaći neko mjesto, osobu ili stvar.
  6. Zatim razmislite o tome gdje započeti s radom, možda ćete morati pronaći mjesto ili nekoga tko vam može pomoći pri planiranju intervencije.
  7. Pokušajte smisliti neke praktične korake koje možete poduzeti kako biste napravili promjene – poput stvaranja partnerstava ili prilagođavanja postojećih procesa.
  8. Pokušajte biti usmjereni na konkretnu intervenciju. I na kraju, kakvi bi bili neposredni rezultati ili ishodi? To bi mogli biti vidljivi rezultati koje možete prezentirati kako biste prikazali učinke. Navedite ključne ishode do kojih bi vaša aktivnost dovela, to su preduvjeti koji su vam potrebni da ostvarite svoju viziju. Dok ispunjavate svaki od okvira na radnom listu, ključno je razmisliti i o temeljnim pretpostavkama su u podlozi vašeg rada. To vam može pomoći da uočite potencijalne rizike ili veze između različitih projekata.

Ovdje svi relevantni dionici mogu biti više informirani o ovoj teoriji.

Želim razjasniti svoje prioritete, definirajući svoje ciljeve i put do njih…

Predložak Teorije promjene, adaptirano prema https://diytoolkit.org/tools/theory-of-change/

  1. Zašto – Zašto radimo ovaj program? Ovo pitanje omogućit će vam da sagledate prednosti koje će program donijeti, a što će vam omogućiti planiranje programa koji će biti koristan vašoj publici i dionicima.
  2. Što – Što ćemo učiniti? Ovo je prvo pitanje koje postavljate pri prikupljanju zahtjeva za svoj program i definiranju njegovog cilja.
  3. Tko – Tko su vaši dionici, tim, učenici/polaznici s kojima ćete raditi, biti im pokrovitelj i koji će imati koristi od programa kada bude dovršen?
  4. Kada – Kada će se program održati? Morate znati tko će i zašto biti dio vašeg programa prije nego što možete adekvatno odgovoriti kada će se održati.
  5. Gdje – Gdje će se program održati?
  6. Kako – Koje su prakse, metode i alati potrebni da bi se program ostvario?

Aktivnost

Koje su potrebe vašeg razreda/ škole? Planirajte intervenciju koristeći shemu Teorija promjene ili alat za prethodno navedena pitanja.

Djeca mlađa od 10 godina

Povezivanje interesa obitelji i nastavnika (Linking the Interests of Families and Teachers, LIFT)

Opis metodologije:

Program je osmišljen kako bi se usmjerio na dva čimbenika koji djecu dovode u opasnost u smislu agresivnog i antisocijalnog ponašanja i delinkvencije:

a) agresivna i druga rizična socijalna ponašanja s nastavnicima i vršnjacima u školi

b) određene roditeljske postupke, uključujući nedosljednu disciplinu i nedovoljan nadzor.

Ciljana skupina za ovu intervenciju bila su djeca osnovnoškolske dobi, učenici prvih razreda (6-7 godina) i petih razreda (10-11 godina). Program je namijenjen djeci i njihovim obiteljima koje žive u rizičnim naseljima.

Tijekom cijelog programa u svakoj učionici bila je posebna “LIFT linija” (telefon i telefonska sekretarica) koja je omogućavala komunikaciju između nastavnika i roditelja. Obje strane su koristile ovu liniju kako bi podijelile zabrinutosti  i iskustva te snimali poruke o razrednim aktivnostima.

Program je imao tri glavne komponente intervencije:

1) Trening socijalnih vještina djece u razredu održan je u 20 termina u trajanju od jednog sata tijekom 10 tjedana. Svaki termin je uključivao:

a) podučavanje u učionici i raspravu o specifičnim društvenim vještinama i vještinama rješavanja problema

b) vježbanje vještina u malim i velikim grupama

c) slobodnu igru u kontekstu grupne suradnje u Igri lijepog ponašanja (Good Behaviour Game, GBG)

d) pregled i predstavljanje dnevnih nagrada. 

Dijelovi a, b i d odvijali su se u učionici, a dio c na igralištu. Nastavni plan i program bio je sličan za sve učenike, ali se razlikovao po formatu izvođenja, grupnim vježbama i sadržaju koji je bio prilagođen dobi učenika.

2) Tijekom navedenog treninga na igralištu se odvijala Igra lijepog ponašanja, s ciljem poticanja pozitivnih vršnjačkih odnosa.

Tijekom igre, djeca koja su pokazala pozitivne vještine rješavanja problema i druga pozitivna ponašanja s vršnjacima dobivala su nagrade. Te nagrade, čak i pojedinačne, smatrale su se nagradom cijeloj grupi ili razredu. Korišten je i sustav kaznenih bodova koji se koristio za obeshrabrivanje negativnog ponašanja.

3) Edukacija o roditeljskim vještinama provedena je za 10 do 15 roditelja, kroz šest tjednih termina u trajanju 2½ sata, nakon škole ili navečer. Teme su bile: pozitivno osnaživanje, disciplina, nadzor, rješavanje problema i uključenost roditelja u školu.

Rezultati evaluacije programa:

  • Dječja fizička agresija: Reid i suradnici (1999) utvrdili su da su prije intervencije djeca u kontrolnim i interventnim skupinama pokazivala u prosjeku 6,0 fizički agresivnih ponašanja na igralištu tijekom odmora svaki dan. Nakon intervencije djeca su u prosjeku imala 4,8, dok su sudionici kontrolne skupine u prosjeku imali 6,6 agresivnih ponašanja dnevno!
  • Započinjanje s uporabom sredstava ovisnosti: DeGarmo i suradnici (2009) utvrdili su da su mladi u programu LIFT, u usporedbi s kontrolnom skupinom, imali 10% manji rizik od započinjanja s uporabom duhana i približno 7% manji rizik od započinjanja s uporabom alkohola do 12. razreda (dob 15-16 godina).